Što žene žele; pitanje koje si je svaki muškarac postavio bar jednom u životu  (uključujući i gay populaciju prije nego svatko od njih shvati da će mu do kraja života, bolja polovica biti – još jedna donja i gornja glava). Nikada nismo na to uspjeli odgovoriti; naravno, uvijek postoje oni sex gurui sa svojim savjetima poput: „Svako jutro prije posla, za vrijeme jutarnje erekcije stavite mokar ručnik na svoj falus, te vježbajte svoje mišiće, vjerujte, duže ćete trajati u krevetu“ i slično...

Kako je sve počelo zapravo.
Nekada davno živio je jedan pračovjek po imenu Ungah, on je mislio da može impresionirati sve pripadnice ženskog roda loveći mamute i ostale velike životinje. Svaki put kad se vraćao iz lova, dolazio je doma sav izubijan, pun rana i ozljeda, najčešće po guzovima. Pokazujući to ostalima, naglašavao im je: „Vidi, ja pravi muškarac“.
Žene su se cerekale i migoljile, a onda plazile očima po Ungahu koji se razlikovao od ostalih muškaraca po nečemu što se tada činilo prilično džentlmenski: nuždu je obavljao vani. Nitko nije shvaćao da on time zapravo označava svoj teritorij, svaki put obavljajući nuždu sve dalje i dalje od špilje. Ubrzo je posjedovao ogromnu pustopoljinu, a to je i ostalima nabijao na nos govoreći: „Vidi, ja pravi investitor, ja imati nekretnine.“
Žene su bile vrlo impresionirane njegovim posjedom (puno špilja, drveća i stijena), ali kako je vrijeme prolazilo, shvatile su da im on ne može pružiti ono što one stvarno žele – kreditne kartice.

Zapravo je Ungah bio vrlo uspješan pračovjek, ali je puno uspješniji od njega bio Hungah. Hungah je nadaleko i naširoko bio poznat kao „najuspješniji“ svih vremena; izumio je - VATRU. Na njegovu žalost, vatra baš i nije previše impresionirala ženski rod, obzirom da se sada od njih očekivalo da kuhaju.

On je to nazvao torbicom. I iako ju je izradio od najljepšeg zečjeg krzna, nije mu pomoglo. Naime, poklonio je torbicu najatraktivnijoj djevojci u zgradi (čit. špilji), ali ona je na to reagirala vrlo burno, udarila ga njome po glavi i izderala se: „Skuhaj si to sam!!!“.
To je bio početak ženske slobode...

Malo ćemo ubrzati do 21. stoljeća.
Ungah je Veljko, lokalni bilder koji provodi sate i sate u teretani, privlači žene nekim čudnim glasovima i ne previše velikim mozgom. Ima prsa veličine perilice za rublje. Nosi potkošulje sa otvorenim ramenima i vrlo rado  priča o detaljima svojih pozljeda, bilo da je ozljedio gležanj na skijanju ili čeoni režanj čitajući.

Hungah je Marinko, bavi se nekretninama, stvara vlastito carstvo kupujući hotele, casinoe, nebodere. Ukratko, on označava svoj teritorij jednim malim potpisom. Okružen je ljepoticama i trudi se što više im ugoditi. Poklanja im najbolje torbice na svijetu – torbice pune kreditnih kartica.

Naravno, pojavljuje se i jedan novi lik. Indamati je tehno-freak iz Indije, doktorirao na MIT-u itd... Prijetalji ga ovu Hi-Tech, on posjeduje mnogo malih uređajčića (tzv. gadgeta). Svi njegovi gadgeti su bežični, multifunkcionalni, kao npr. mobiteli koje koristi kao digitalne kamere, ili recimo digitalne kamere koje koristi za obavljanje razgovora. Kada god upozna neku djevojku, on njoj te svoje gadgete predstavlja sa više ponosa nego što neki ljudi predstavljaju članove vlastite obitelji.

Zaključak:
Svaki od ovih muškaraca ima mnogo toga što bi pružio ženi. Veljko ima savršeno tijelo, Marinko ima kreditne kartice i vlastito carstvo, Indamati ima 300 terabajta prostora na disku. Ali svejedno, žene ne ostaju zadugo.

Čudna su to stvorenja, bit će da traže nešto drugo :/

Vaš Emily